O Čaju

 

Čaj je jedan od najstarijih i najcjenjenijih napitaka, te po popularnosti dolazi odmah nakon pitke vode. Ispijanje čaja dugo je bio važan dio Kineske kulture. Prema kineskoj legendi, kineski Car Shen Nong čaj je proizveo pukim slučajem 2737 g. prije Krista.

Car Shen Nong bio je naučnik i travar, te u isto vrijeme kreativni znanstvenik i pobornik umjetnosti.
Između ostalog Car je vjerovao da ispijanje prokuhane vode doprinosi boljitku zdravlja, pa su po njegovom dekretu, njegovi podređeni i sluge iz higijenskih predostrožnosti morali prokuhavati vodu prije konzumacije.

Jednog ljetnog dana dok je putovao u posjet udaljenoj regiji, on i njegova pratnja zaustavili su se da se odmore. Sluge su počele prokuhavati vodu vještom vođi i njegovim podređenima, a suho lišće sa obližnjeg grma kamelije palo je u kipuću vodu. Cara je zainteresirao novonastali napitak jer je imao ugodnu aromu, pa ga je ispio te otkrio da je veoma osvježavajuč i ima ugodan okus. Obznanio je da napitak osnažuje tijelo.

To je bio trenutak kada je čaj izumljen, međutim smatran je medicinskim pićem. Tek oko 300 g. čaj je postao svakodnevno piće.

Sve do Tang i Song Dinastija čaj nije utjecao na kinesku kulturu i tradiciju. Tijekom sredine dinastije Tang oko 780 g; učenjak Lu Yu izdao je prvu knjigu o čaju – Cha Ching, baziranu na dvadesetogodišnjem proučavanju čaja. Ova knjiga sadržavala je informacije o uzgoju i preradi čajevca te kušanju i spravljanju čaja. Njegovo istraživanje doprinjelo je uzdizanju čaja na visoku razinu u cijeloj Kini te se slobodno može reči da je tada rođena kultura ispijanja čaja.

Širenju običaja konzumacije čaja uvelike je pridonio Car iz dinastije Song. On je uživao u ispijanju čaja do te mjere da ga je darivao samo onima koji su ga bili vrijedni. U isto vrijeme čaj je bio inspiracija za mnoge knjige, pjesme i slike, što ga je populariziralo i podiglo mu vrijednost.

Između dinastija Yuan i Qing, tehnologija proizvodnje čaja kontinuirano se usavršavala na način da je bivala sve jednostavnija, a okusi sve izraženiji. U isto vrijeme diljem Kine se otvaraju čajane i institucije vezane uz konzumaciju čaja. Do 900 g. ispijanje čaja proširilo se na Japan gdje je stvorena ceremonija ispijanja čaja – Chanoyu.

U Japanu su čaj i ceremonija pripreme i ispijanja čaja uzdignuti do razine umjetnosti koja zahtjeva godine učenja. Za razliku od Japanaca, Kinezi doživljavaju ispijanje čaja kao užitak nakon jela ili napitak koji se poslužuje kada dođu gosti.

Europa se sa čajem upoznala oko 1600 g; a englezi u 1669 g. U to vrijeme u čaju je uživala samo aristokracija jer je funta (nešto manje od ½ kg) čaja koštala 9 prosječnih radničkih plaća. Englezi su čaj počeli uvoziti u većim količinama kako bi zadovoljili sve veću potražnju, pa je tako on postao najvažnija namirnica u trgovini sa Kinom. Kako se trgovina čajem rapidno povećavala, cijenovno je postao sve dostupniji svim klasama ljudi.

Riječ “Čaj” izvedenica je iz drevnog kineskog dijalekta. Riječi kao što su “Tchai”, “Cha” i “Tay” upotrebljavane su kako bi opisale list čaja te sami napitak.

Znanstveno ime čajevca je Camellia sinensis (porodica akacije) i autohton je za Kinu i dijelove Indije. Biljka čaja je zimzelen grm koji daje mirisni bijeli cvijet sa pet latica, a u srodstvu je s magnolijom. Čaj se dobiva od mladih listića čajevca. Kod uzgoja zastupljene su dvije glavne vrste čajevca: Camellia sinensis sinensis, Kineska biljka sa malim listovima, i Camellia sinensis assamica, Indijska biljka sa velikim listovima. Također se uzgajaju hibridi ove dvije vrste.

Ono što zovemo “biljni čaj” u biti nije čaj jer ne dolazi od čajevca, a sadržava mješavinu cvijeća, voća, bilja i začina drugih biljaka.

Danas postoji više od 1500 vrsta čajeva. Čajevac je komercijalno uzgajan u više od 25 zemalja diljem svijeta. Kina je jedan od glavnih proizvođača čaja, a čaj je ostao kinesko nacionalno piće.