Tradicija fašnika u Hrvatskoj

Karneval, fašnik, mesopust, poklade ili maškare su nazivi koji obilježavaju zapadnokršćansko blagdansko vrijeme koje se događa uoči početka korizme. Kada kažemo fašnik najčešće pomislimo na javne proslave poput parada i javnih uličnih zabava. Korijeni ovih običaja su pretkršćanski i imaju magijsko značenje. U tom periodu oblačenjem prenaglašene odjeće postajemo netko drugi, a uz ples, zaglušnu galamu i posipanjem pepela tjeramo zimu i zle sile. Fašnik obično traje nekoliko dana, dok u nekim krajevima može potrajati i tjednima, no obavezno završava utorkom, prije blagdana Pepelnice to jest Čiste srijede.

Tradicija da fašnik, odnosno karneval završava u utorak prije blagdana Pepelnice korijene pronalazi u 9. stoljeću, u vrijeme Grgura Velikog, kada je propisana crkvena mjera da se uoči Pepelnice posti. Nedjelja koja je prethodila Pepelnici nazvana je bezmesna nedjelja ili u izvornom dominica carnis privii, a narod ju je pojednostavljeno počeo nazivati ''karneval'' (Carne Vale – zbogom meso), ili u prijevodu, bezmesje, mesopust.

Negdje u 15. stoljeću narod je post na taj dan zamijenio iznimno suprotnim ponašanjem i običajima – neograničenim uživanjem u hrani, piću i maskiranju. Od tuda i dolazi hrvatski naziv poklade koja je nastala od starohrvatskog glagola „klasti“ što znači „prerušavati se“. Za pokladni utorak nam je poznat i starozagrebački izraz „fašnik“, odnosno „fašenk“ koji je ušao u uporabu pod germanskim utjecajem.

Samoborski fašnik

S tradicijom koja traje skoro dvjesto godina Samoborski fašnik jedna je od najstarijih i najvažnijih manifestacija grada Samobora i okolice. Najstariji poznati podatak o Samoborskom fašniku čuva se u arhivi Samoborskog muzeja. U tom zapisniku sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, između ostalog, vijećalo se i o molbi Jurja Herdiborskog za najam prostora općinske vijećnice za potrebe održavanja fašnika. To je prvi pisani dokument o Samoborskom fašniku iz kojeg je jasno da je održan i godinu prije toga (1827.), a velika je vjerojatnost da se fašnik održavao i puno ranije.  

Fašnička se tradicija početkom 20. stoljeća uvelike mijenja. 1906. godine u fašničku se ceremoniju uvodi lik živog Princa Fašnika kojeg na pokladni utorak fašnički sudac osuđuje za sve loše u protekloj godini, a kažnjava ga se spaljivanjem na lomači. Nasreću, od početka ove tradicije, na lomači se spaljuje krpeno slamnata lutka ovog nesretnika. Razigrani Princ Fašnik iste godine donosi i promjene prilikom ceremonije otvaranja fašnika kada ''preuzima vlast'' (najčešće od gradonačelnika) i objavljuje ''proglas''. Uz ovog nestašnog i nesretnog Princa, okupljene svojim šalama i ironičnim političkim kritikama zabavljaju i ostali fašnički likovi – Sudec, princeza Sraka i Fiškal kojemu je zadaća obraniti Princa od osude, no to čini bezuspješno. Samoborskim fašnikom slavi se veselje i pokušavaju se zaboraviti svakodnevne brige, a glavni motiv je bezbrižnost.

Riječki karneval

Hrvatsko primorje ima izrazito bogatu tradiciju fašnika. Fašnik počinje vrlo rano – već najavom na blagdan Sveta tri kralja. Mogli bismo reći kako je Riječki karneval „glavna zvijezda“ hrvatskih poklada te je do danas poprimio impozantne razmjere.

Važan dokument u povijesti Riječkog karnevala je jedna zabrana (odnosno naredba) iz 1449. godine u kojoj Gradsko vijeće zabranjuje nošenje masaka kako bi spriječili javno kritiziranje tadašnje vlasti. No, kako je povijest pokazala, Karneval je uspio nadići sve zabrane i zapreke i te je postao praznikom veselja, smijeha i često duhovitog kritiziranja aktualnih događaja.  

Godina 1982. posebna je za Riječki karneval zato što su tada prvi puta, u organizaciji tadašnjeg riječkog Turističkog saveza, Korzom prošetale čak tri karnevalske skupine – „Lako ćemo“, „Pehinarski feštari“ i „Halubajski zvončari“. Zvončari su važan dio povijesti Kvarnerskog festivala, možemo reći da su čak i zaštitni znak istog. Odjeveni u bijele hlače i mornarske majice, maskirani ovčjom kožom i opasani zvonima, dok im na glavi stoji maska pomalo zastrašujuće životinje s isplaženim crvenim jezikom zvončari prema staroj tradiciji u velikim grupama obilaze sela gdje demonstriraju svoju snagu. Osim iskazivanja snage i časti Zvončari uživaju u obilnim količinama hrane i pića koje im se nudi. Riječki karneval mjesto je okupljanja mnogih obožavatelja maškara i fašničkih običaja neovisno o tome sudjeluju li u tim fašničkim ludorijama kao dio karnevalske povorke ili sudjeluju samo kao promatrači uživajući u ovom životopisnom događaju.

Narodna jela za fašnik

Tradicija fašnika rasprostranjena je po čitavoj zemlji. Od kontinentalne Hrvatske pa duž cijele Jadranske obale svaki kraj nosi svoje specifičnosti u pripremi hrane koja se u vrijeme poklada obilno jede.

Tako se u zagorskim domovima u vrijeme fašnika isprepliću mirisi krafni i kiselog zelja koje je tih dana obavezno na jelovniku. U selima se još uvijek priprema pomalo zaboravljeno prisiljeno zelje ili kupus na pasiranoj rajčici. Prisiljeno zelje, začinjeno vrhnjem i kimom, najčešće se posluživalo s restanim krumpirom. Ostala jela koja se mogu naći na fašničkom stolu su omiljene krpice sa zeljem te zagorski specijalitet – suha svinjska podbrada. Za desert se osim krafni poslužuju i ostale slastice od dizanog tijesta.

U Zagrebu i okolici također se priprema zelje, kuha se palenta i govedina, peče se purica ili guska s mlincima. Za desert su naravno poslužene nezaobilazne krafne. U Samoboru jelovnik je dosta sličan ovom zagrebačkom, no osim već spomenutih jela Samoborci se goste s kobasicama češnjovkama i tradicionalnim muštardom – pikantnim senfom koji je karakterističan proizvod Samobora više od dvjesto godina. Uz krafne se poslužuju i jedne od omiljenih samoborskih poslastica – kremšnite. Za piće je poslužen bermet – alkoholno piće koje je početkom 20. stoljeća bilo standardni dio kućne proizvodnje. Bermet je proizvod od crvenog vina i odabranih voćnih sastojaka i trava. Njegova gorčina, odnosno slatkoća varira zbog načina pripreme koji je specifičan za svaki samoborsku obitelj koja ga proizvodi.

U Slavoniji se uživa u mesu, kobasicama, čvarcima i pogačicama od čvaraka, a od slatkog su poslužene krafne (krofne punjene s pekmezom i posipane šećerom u prahu), buhtle, štrudle, orahnjača i makovnjača. 

Na Kvarneru se obično u periodu fašnika priprema krčki tradicionalni kolač – presnac, od ovčjeg sira i tijesta. Od poznatih kvarnerskih slastica poslužuju se kroštule s bademima, pokladni fanjki (langoš), šurlice od slatkog tijesta i kolači od maruna. Za to vrijeme u Dalmaciji će se također pripremati fritule i kroštule, dok se u Dubrovniku uživa u vinu i slasticama poput rožate.

Caster Sugar ili šećer Caster

Najbolji posip za krafne...
... a odličan i za posipanje drugih slastica