Tradicija fašnika u Hrvatskoj
“Bedaki noriju s’aki dan, a pametni samo na fašnik!”
Karneval, fašnik, mesopust, poklade ili maškare su nazivi koji obilježavaju zapadnokršćansko blagdansko vrijeme koje se događa uoči početka korizme. Kada kažemo fašnik najčešće pomislimo na javne proslave poput parada i javnih uličnih zabava. Korijeni ovih običaja su pretkršćanski i imaju magijsko značenje. U tom periodu oblačenjem prenaglašene odjeće postajemo netko drugi, a uz ples, zaglušnu galamu i posipanjem pepela tjeramo zimu i zle sile. Fašnik obično traje nekoliko dana, dok u nekim krajevima može potrajati i tjednima, no obavezno završava utorkom, prije blagdana Pepelnice to jest Čiste srijede.
Tradicija da fašnik, odnosno karneval završava u utorak prije blagdana Pepelnice korijene pronalazi u 9. stoljeću, u vrijeme Grgura Velikog, kada je propisana crkvena mjera da se uoči Pepelnice posti. Nedjelja koja je prethodila Pepelnici nazvana je bezmesna nedjelja ili u izvornom dominica carnis privii, a narod ju je pojednostavljeno počeo nazivati ''karneval'' (Carne Vale – zbogom meso), ili u prijevodu, bezmesje, mesopust.
Negdje u 15. stoljeću narod je post na taj dan zamijenio iznimno suprotnim ponašanjem i običajima – neograničenim uživanjem u hrani, piću i maskiranju. Od tuda i dolazi hrvatski naziv poklade koja je nastala od starohrvatskog glagola „klasti“ što znači „prerušavati se“. Za pokladni utorak nam je poznat i starozagrebački izraz „fašnik“, odnosno „fašenk“ koji je ušao u uporabu pod germanskim utjecajem.
Samoborski fašnik
S tradicijom koja traje skoro dvjesto godina Samoborski fašnik jedna je od najstarijih i najvažnijih manifestacija grada Samobora i okolice. Najstariji poznati podatak o Samoborskom fašniku čuva se u arhivi Samoborskog muzeja. U tom zapisniku sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, između ostalog, vijećalo se i o molbi Jurja Herdiborskog za najam prostora općinske vijećnice za potrebe održavanja fašnika. To je prvi pisani dokument o Samoborskom fašniku iz kojeg je jasno da je održan i godinu prije toga (1827.), a velika je vjerojatnost da se fašnik održavao i puno ranije.
Fašnička se tradicija početkom 20. stoljeća uvelike mijenja. 1906. godine u fašničku se ceremoniju uvodi lik živog Princa Fašnika kojeg na pokladni utorak fašnički sudac osuđuje za sve loše u protekloj godini, a kažnjava ga se spaljivanjem na lomači. Nasreću, od početka ove tradicije, na lomači se spaljuje krpeno slamnata lutka ovog nesretnika. Razigrani Princ Fašnik iste godine donosi i promjene prilikom ceremonije otvaranja fašnika kada ''preuzima vlast'' (najčešće od gradonačelnika) i objavljuje ''proglas''. Uz ovog nestašnog i nesretnog Princa, okupljene svojim šalama i ironičnim političkim kritikama zabavljaju i ostali fašnički likovi – Sudec, princeza Sraka i Fiškal kojemu je zadaća obraniti Princa od osude, no to čini bezuspješno. Samoborskim fašnikom slavi se veselje i pokušavaju se zaboraviti svakodnevne brige, a glavni motiv je bezbrižnost.
Riječki karneval
Hrvatsko primorje ima izrazito bogatu tradiciju fašnika. Fašnik počinje vrlo rano – već najavom na blagdan Sveta tri kralja. Mogli bismo reći kako je Riječki karneval „glavna zvijezda“ hrvatskih poklada te je do danas poprimio impozantne razmjere.
Važan dokument u povijesti Riječkog karnevala je jedna zabrana (odnosno naredba) iz 1449. godine u kojoj Gradsko vijeće zabranjuje nošenje masaka kako bi spriječili javno kritiziranje tadašnje vlasti. No, kako je povijest pokazala, Karneval je uspio nadići sve zabrane i zapreke i te je postao praznikom veselja, smijeha i često duhovitog kritiziranja aktualnih događaja.
Godina 1982. posebna je za Riječki karneval zato što su tada prvi puta, u organizaciji tadašnjeg riječkog Turističkog saveza, Korzom prošetale čak tri karnevalske skupine – „Lako ćemo“, „Pehinarski feštari“ i „Halubajski zvončari“. Zvončari su važan dio povijesti Kvarnerskog festivala, možemo reći da su čak i zaštitni znak istog. Odjeveni u bijele hlače i mornarske majice, maskirani ovčjom kožom i opasani zvonima, dok im na glavi stoji maska pomalo zastrašujuće životinje s isplaženim crvenim jezikom zvončari prema staroj tradiciji u velikim grupama obilaze sela gdje demonstriraju svoju snagu. Osim iskazivanja snage i časti Zvončari uživaju u obilnim količinama hrane i pića koje im se nudi. Riječki karneval mjesto je okupljanja mnogih obožavatelja maškara i fašničkih običaja neovisno o tome sudjeluju li u tim fašničkim ludorijama kao dio karnevalske povorke ili sudjeluju samo kao promatrači uživajući u ovom životopisnom događaju.
Narodna jela za fašnik
Tradicija fašnika rasprostranjena je po čitavoj zemlji. Od kontinentalne Hrvatske pa duž cijele Jadranske obale svaki kraj nosi svoje specifičnosti u pripremi hrane koja se u vrijeme poklada obilno jede.
Tako se u zagorskim domovima u vrijeme fašnika isprepliću mirisi krafni i kiselog zelja koje je tih dana obavezno na jelovniku. U selima se još uvijek priprema pomalo zaboravljeno prisiljeno zelje ili kupus na pasiranoj rajčici. Prisiljeno zelje, začinjeno vrhnjem i kimom, najčešće se posluživalo s restanim krumpirom. Ostala jela koja se mogu naći na fašničkom stolu su omiljene krpice sa zeljem te zagorski specijalitet – suha svinjska podbrada. Za desert se osim krafni poslužuju i ostale slastice od dizanog tijesta.
U Zagrebu i okolici također se priprema zelje, kuha se palenta i govedina, peče se purica ili guska s mlincima. Za desert su naravno poslužene nezaobilazne krafne. U Samoboru jelovnik je dosta sličan ovom zagrebačkom, no osim već spomenutih jela Samoborci se goste s kobasicama češnjovkama i tradicionalnim muštardom – pikantnim senfom koji je karakterističan proizvod Samobora više od dvjesto godina. Uz krafne se poslužuju i jedne od omiljenih samoborskih poslastica – kremšnite. Za piće je poslužen bermet – alkoholno piće koje je početkom 20. stoljeća bilo standardni dio kućne proizvodnje. Bermet je proizvod od crvenog vina i odabranih voćnih sastojaka i trava. Njegova gorčina, odnosno slatkoća varira zbog načina pripreme koji je specifičan za svaki samoborsku obitelj koja ga proizvodi.
U Slavoniji se uživa u mesu, kobasicama, čvarcima i pogačicama od čvaraka, a od slatkog su poslužene krafne (krofne punjene s pekmezom i posipane šećerom u prahu), buhtle, štrudle, orahnjača i makovnjača.
Na Kvarneru se obično u periodu fašnika priprema krčki tradicionalni kolač – presnac, od ovčjeg sira i tijesta. Od poznatih kvarnerskih slastica poslužuju se kroštule s bademima, pokladni fanjki (langoš), šurlice od slatkog tijesta i kolači od maruna. Za to vrijeme u Dalmaciji će se također pripremati fritule i kroštule, dok se u Dubrovniku uživa u vinu i slasticama poput rožate.
Caster Sugar ili šećer Caster
Najbolji posip za krafne...
... a odličan i za posipanje drugih slastica
Recepti
Donosimo provjerene recepte naših omiljenih jela, gastro savjete i prijedloge kako najbolje sljubiti začine i namirnice za potpuni užitak, za sva osjetila.
Brzi i jednostavni domaći kiseli krastavci
Ovaj recept dat će krastavcima savršenu ravnotežu slanog i ljutog s daškom slatkih nota!
Panzanella
Panzanella je poznata i omiljena salata iz talijanske regije Toscane. Odlična je ako trebate potrošiti stari kruh i/ili zrelije rajčice. Može biti samostalan obrok, a odlično će popratiti i meso ili ribu na žaru. Idealna ljetna salata, rekli bismo.