Zingiber officinale

Sušeni đumbir mnogo se češće koristi u blisko istočnim i europskim jelima nego onaj svježi. Razlog leži u tome što se đumbir za vrijeme putovanja karavanskim rutama osušio i kao takav stizao na ova područja.

Đumbir su u svojoj kuhinji upotrebljavali Asirci i Babilonci, također su ga koristili Egipćani, Grci i Rimljani.

Za đumbirom je bila tolika pomama da se već do 9. st. đumbir upotrebljavao kao stolni začin. Oko 16. st. Španjolci i Portugalci počinju ga saditi na njihovim novoosvojenim tropskim teritorijima.

OKUS

Đumbir u prahu manje je aromatičan od svježeg no kad se zdrobi u mužaru ili smrvi u prah otpušta toplu paprenastu aromu s blagim limunskim notama.

Okus je ljutkast, pikantan i prodoran.

UPOTREBLJAVA SE sušeni korijen.

KUPOVINA I POHRANJIVANJE

Suhi đumbir može se kupiti cijeli u komadima, ploškama ili prahu.

Prilikom kupovine kvaliteta je važna. Oni najbolje kvalitete imaju pikantan i limunast okus, dok su oni lošije kvalitete oštro ljuti, s vlaknastom strukturom.

Suhi korijen teško se melje u prah, može se ribati pomoću ribeža, međutim lakše je ako se kupuje već mljeven.

U zatvorenoj će posudi đumbir zadržati svojstva preko dvije godine.

UPOTREBA U KULINARSTVU

Cijeli komadi sušenog đumbira često se upotrebljavaju pri kiseljenju. 

Suhi đumbir nema isti okus kao svježi.

U Aziji suhi se đumbir koristi u mnogim pikantnim začinskim mješavinama. Na zapadu bio je jedan od temeljnih začina za spravljanje drugih začinskim mješavina, a danas se koristi u quatre epices i začinima za kiseljenje.

Izvrstan je uz mrkvu, bundevu i batat. U Arapskim zemljama, u kombinaciji s drugim začinima upotrebljava se u taginama, couscousu i sporo kuhajućim mesnim jelima s voćem.

Popularan je kod spravljanja kolača i keksa, a u industriji se naveliko koristi u proizvodnji đumbirovog piva i popularnog ginger alea.

Voće i đumbir dobro se kombiniraju, pogotovo banane, kruške, ananas i naranđe.

BITAN JE za berbere, curry i masala mješavine, five-spice prah, začine za kiseljenje, quatre epices, ras el hanout

VRSTE SUHOG ĐUMBIRA

Kvaliteta i okus đumbira razlikuju se ovisno o njegovom porijeklu.

U industriji, različite ocjene upućuju na to kako se đumbir pripremao prije sušenja. Oguljeni jamajkanski đumbir dugo se smatrao najkvalitetnijim zbog delikatne arome, blijede boje i praha fine teksture. Skup je i ima ga manje na zalihama.

Indija je glavni izvoznik sušenog đumbira, a đumbir najbolje kvalitete naziva se Cochin, koji je svijetlo smeđi, djelomično oguljen te ima pikantno limunast okus i miris.

Kineski sušeni đumbir više je limunast, a manje pikantan od Cochina.

Afričke vrste, prvenstveno one iz Sierra Leonea i Nigerije često su neoguljeni, obično nagrizajuće papreni s notama kamfora.

Australski đumbir ima izrazite limunske note.